Dead dreams

četvrtak, 09.03.2006.

MOJ NOVI BLOG JE hexagram.blog.hr
- 11:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 08.03.2006.

PISMO NEPOZNATOM

NAPRAVIT ĆU NOVI BLOG POŠTO MI JE BEZVEZE OBNAVLJATI OVAJ!!!!!!!!!!!
- 10:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.02.2006.

THERAPY FOR THE PAIN(1. dio)

to sam ja.slika je namjerno takva
Kako uvijek priče počinju velikim mislima velikih umova,ovo je jedna neobična priča pa ona neće.Ali ipak evo jedan citat:''So close but I don't umdarsted the resens why!'' To je stih jedne pjesme.Za one koji ne razumiju engleski neću to prevoditi jer postiji mnogo riječnika engleskog jezka.A za koga je ovo?Pa...za nekoga je.Za dvije vrlo vežne osobe koje me čine ''sretnom''.Vi znate ko ste.


Vrisak!Budim se po stoti put ovdje u ovoj sobi.Sam u suzama.Tužan?Ne.Daleko od toga.Sretan?Više ne znam što je sreća.Zašto se budim?Mrzim to pitanje isto kao i zašto postojim.Budim se možda zato jer snom želim pobjeći od stvernosti.Ako ona više i postoji.Vriskovi su postali moja stvarnost.Najgore je kad se oni pretvore u tišinu.Od slinih neisplakanih suza ne mogu više sanjati.Zapravo što su to snovi?Evo još jedno glupo ne riješivo pitanje.Pokušavam dalje spavati.Ne mogu.Budilica!Otvaram oči. Zapravo podižem teške kapke koji otkrivaju tamne smeđe oči.Povratak u tmurnost sadašnjosti.Iza mene je još jedna neprospavana noć.Kada sam prestamo sanjati?Jučer?Dalje se ne sjećam.Da ali mutno.Što mi se događalo?Pa...Pokušavam se sjetiti. Moram se vratiti u prošlost, daleku davno zaboravljenu prošlost.
Bio sam sretan pripadnik jedne naizgled sretne obitelji. Tradicionalna obitelj.Ja sam jedinac. Kao i sva ostala djeca mrzim školu. Osnovna je dobro prošla,ali kasno je sad razmišljati o tome. Već sam treći razred srednje škole.Šesnaest mi je godina. Život mi je koma. Gledajući u budućnost ne vidim ništa osim prazne crnine,a gledajući u prošlost ne želim vidjeti ništa.Svoga oca oduvijek sam mrzio,a majku možda čak i više. Zašto?Pa da pokušam skratiti priču donijela me na ovaj izopačeni svijet bez ikakvog razmišljanja o posljedicama. Da m nije donjela na svijet ne bi se morio glupim pitanjima poput ovoga:''ZAŠTO''?Jedino dobro kod te peteroslovne riječi je što se uklapa u sve rečenice:''ZAŠTO SAM GLADAN?'',''ZAŠTO NEMAM TAMNIJU KOSU?'',ZAŠTO ME NITKO NE VOLI?''Zamislite pitanje sa ''ZAŠTO'' i postavite ga sebi.Pokušajte ga odgovoriti.Sad ste došli do prepreke. Pitanja sa zašto rijetko se mogu točno odgovorti. Zato je to moja najdraža upitna riječ i mnogo je možete očekivati u nastavku.
Nikada nisam bilo štreber. Nisam ni uči.Jednostavno mi nije bilo važno. Ako sam već osuđen na život neću ga provesti učeći rješavati svakidašnje probleme. Kao da je to sad važno. Možda bi se čak i nešto i promijenilo,ali ne vejrujem. Čim se rodimo prodali smo dušu vragu za sitne novce. Osuđeni smo na život. Tihu patnju koja nas nikad ne čini potpunima. Uvijek nešto novo. Nova odjeća,novi trendovi,nova glazba, novi bogovi,novi vjernici...ali jedno uvijek ostaje isto...ISTA MRŽNJA! Svatko ima neki postisnuti gnjev. Neki dobro skriveni osjećaj mržnje. Nekad ni ne znamo da je ondje, a onda! Čući u nama i čeka kad posljedice više neće postojati, kad ni sami nećemo znati što ćemo sa sobom.Tako ja zamišljam smak svijeta!
Zamislite osobu koju najviše mrzite iz bilo kojeg razloga.Da ne postoje posljedice;da imate priliku;što bi učinili? Mrzim jednoga tipa iz dna duše. Evo jedan citat:''DO YOU EVER?SEE OUT SIDE YOUR FEARS?THINK ABOUT YOUR LIFE?THINKING ABOUT YOUR INNER FEARS?''Učinio mi je sve moguće. Bilo mi je najbolji prijetelj. Iako mi je uzeo sve, to nije ništa prema onome što sam ja njemu učinio... Uzeo sam mu srce! Dolsovno. Njegovo srce kuca u mojim izdajničkim prsima!
- 13:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2006.

MRZIM VALENTINOVO

moj križ koji mi je zadao toliko sreće ili boli
Danas je dan koji najviše mrzim...Danas sam učinila nešto izazvano provokacijom drugih(oni koji su bili danas u školi zlater bistrica zanju o čemu se radi).Za onu osobu kojoj je to učinjeno izjaljujem ovo:DA TO SAM JA NAPRAVILA,iako sam tolko puta izjavila da nisam da sam ček i sebe uvjerila!!!Prvestve no je bilo to izazov provokacija ali dio mene je to želio to učiniti i riješiti se tog tereta koji već duđe na sebi nosi.SAD IZJAVLJUJEM OVO:NE,NIJE MI ŽEO ZBOG MOJEG POSTUPKA,A SVE TO DALJE OVISI O ONOJ DRUGOJ OSOBI...


Ova pjesma mi se ne miče iz glave u zadnje vrijeme pa moram da napišem tekst(koji me podsjeća na exe-a):

Gently my mind escapes into the relaxing mode of pleasure
A pleasure that will take my mind off the reality of life
My past life
Life as I know it know
And whatever may come it slowly disappears
to somewhere in the back of my mind
It will remain there until I wish to retrieve it

Yes I will stay here for awhile for I need the break
A break from the pressures of life
and everything that lay in the palm of life's hands

This mode is incredible
It's out of this world
Too bad I must always leave it
But that's life

That's life

Shift


- 16:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2006.

NOT MEANT FOR ME

Jučer sam bila vani u obližnjem mjestu u nekom disku imana Roxy(ak se tak piše).Sjedila sam tamo i gledala propalu mladež...Kako se mogu zabavljati na ovakvu mjestu.Opet se nastavlja moja potraga za srećom...Svi opijeni,nikakvi.Izgubljeni u vlatitom svijetu bez ikakvog razumijevanja problema i poteškoća.Kako bi me tako nešto moglo usrećiti?Zadimljena prostorija,blešteća svijetla,loša muzika...Samo sam gledala.Najgore je bilo što je to bila većina mojih poznanika.Navodno normalnih mirnih ljudi koji su sada ovdje i ne razmišljaju,ne more ih brige o sutra.Iako oni to ne shavaćaju njihova duša je prodana,oni su osuđeni,njihova je stvarnost gora od moje zbog laganog privida sreće.Kako da se ja tu uklopim u ovom svijetu koji mi nije suđen(ak ste u prilici čujete pjesmu od static-xa NOT MEANT FOR ME).Morala sam se smiješiti...Uživati gledajući uništavanje mladih života bez ikakve muke i patnje...Njihovi životi se uništavaju polako,bez boli...dok je moj dobio priliku da vidi nešto više pa da bude uništen u vriskovima vječnosti...Kako da to spriječm?Zašto ne mogu biti poput njih?Zašto mi ništa više nije važno?Kako da prestanem osjećati ovu bol koja me jede iznutra(ak ste sad u prilici poslušajete od korna DEEP INSIDE)?Zbog osjećaja da mi je preodređano nešto više!Jer vidim stvari o kojima prije nisam mogla sanjati...Jer ne želim shvatiti ovaj život ni ljude koji su ''SRETNI''.Kako biti shvaćen kad se nitko ni ne trudi shvatiti me...(možda samo jedna osoba)Zatočena sam unutar ovoga bolesnog uma.Tako malo udišem zrak na ovom svijetu, a već sam zaboravljena(ili samo želim biti zaboravljena?).Pokušaji samoubojstva već su iza mene.Kad god odlučim na tako nešto,nešto u meni se okrene i ja u tom trenutku shvatim da ovo nije vrijeme za moj odlazak...
- 13:57 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2006.

scream of a butterfly(ne zove se tak pjesma)

- 15:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2006.

dosadno mi je i u školi sam a tema je valentinovo!!!

Ljubav je neviđeni osjećaj opjevan u stotinu pjesama tihim riječima ljepote.

Kao zaljubljeni osjećamo se izgubljeno u svijetu riječi i misli, a nikad zapravo nikad ne kažemo ono pravo: VOLIM TE.

Leptiri tako bezopasno leže u staklenci jer sam se zagledala u tvoje oči.

Ljubav su mora, ljubav su neba, ljubav je sve što ljudima treba.

Kako biti iskren kad nema riječi kojima mogu opisati svoju ljubav prema tebi.
Jučer se dogodilo neke...Naglo sam promijenila mišljenje o jednoj osobi...ali ne na bolje!Neko mi je jednom rekao da je JEDNA RIJEČ DOVOLJNA DA UNIŠTI MOJU STVARNOST,A TISUĆE RIJEČI NIJE DOVOLJNO DA JE VRATI U NORMALU.Jedna osoba uništila moju stvarnost misleći da mi čini uslugu.Možda zato jer sam se lagano pigravala njenim životom.Više ne znam što misliti o jednoj osobi koja ako ovo čita zna da je riječ o njoj...Moja stvarnos srušena je poput dvorca pijeska u naletu plime...Kako da je ponovno sagradim i vratim se u normalu???
(ko god bil ovaj benedikt baš je bolestan!!!)
evo riječi jedne meni drage pjesme pogodne za ovu situaciju.Exe bu znal grupu i ime pjesme:


Give me the dust of my fathers
Stand on the face of the ancients
Bare the secret flesh of time itself
Follow me… I've come so far, I'm behind again
Follow me… I wish so hard, I'm there again
Follow me…

All that I wanted were things I had before
All that I needed, I never needed more
All of my questions are answers to my sins
And all of my endings are waiting to begin

I know the way, but I falter
I can't be afraid of my patience
There's a sacred place razel keeps safe
Follow me… I've seen so much, I'm blind again
Follow me… I feel so bad, I'm alive again
Follow me…

All that I wanted were things I had before
All that I needed, I never needed more
All of my questions are answers to my sins
And all of my endings are waiting to begin



- 12:28 - Komentari (30) - Isprintaj - #

subota, 04.02.2006.

NEVER KNOWN

just unatachibels
Imam potrebu da pišem o glupostima svog života.Svi misliju da je lako biti ja.Da sam netko i nema tuge u meni.Kako opće biti netko?Kako biti stretan kad zapravo ni neznamo što je sreća!To bi trebao biti jednostavan osjećaj sigurnosti koji je zapravo marketniški trik.Kako da budemo sretni kad smo osuđeni na smrt.Sve što dodirnem uništim...Moja najbolja prijateljica darovala mi se prije 4 godine križ koji me progoni u snovima od kad mogu sanjati.Kad sam ga dobila u ruke osjetila sam zimu.Te sam većeri sanjala kako križ pada s s mojih grudi u zaborav...Dok sam ga nosila sve je bilo savršeno.Nikad ga nisam skidala.Ni noću.Kad sam spavala s njim oko vrata sanjala sam smak svijeta na sve moguće načine.Sanjala sam isjećke iz događaja koji su mi se poslije događali.Zašto ovo pišem?Jer ovo nikad nikome nisam rekla i da jesam nebi mi vejrovali.Katastrofe su poćele ove zime.Sjedila sam vani u mraku i odjednom mi je pukel lančić na kojem je bil križ.Ovo je bio prvi put da sam se odvojila od križa na više od tjedan dana.Kada sam ga stavila natrag oko svog vrata nisam ojećala ništa.Bila sam morbidna i nije me bilo briga za posljedice.Imala sam takvo razdoblje i prije(pistat ću o tome drugom prilikom) pa sam se nisam bojala i živjela u strahu od mraka koji se nadvijao nad mnom.Prije nekog vremna dio križa je jednostavno puknul na pola.Druga polovica je ostala cijela.Od tog dana događaju mi se nevjerojatne stvari.Sve što dotaknem jednostavno uništim...Sve materijale stvari koje mi i nisu toliko bitne pa nisu vrijedne spomena.Mnogi me mrze zbog mog ponašanja,razmišljnja,oblačenja zbog same moje pojave.Ima jedna osoba koja me najverojatnije najviše mrzila od svih.Mlađa je godinu dana od mene i pravi se važna na svakom koraku.Nikad nisam obraćala pažnju na nju dok je nisam sanjala neku većer kako pada niz liticu.Sljedeći dan ona je završila u bolnici.Skoro je slomila kićmu,a što je najgore ja nisam osijećala tugu ni sažaljenje.Svi su se izražavali u suzama dok sam joj ja zavidila na boli koju je osijećala.Nikad neću biti shvaćena,ni sama sebe neću shvatiti.Od kud mi ta bol jer nikad nisam bila maltretirana?.Najviše me pogodila što mi je najbolji prijatelj okrenu leđa i zamrzo me iz meni nepoznatog razloga.Više ne razgovarmo.Sada ono pitanje od početka:KAKO BITI SRETAN?Samo stisnuti zube i smiješiti se,a u sebi gorijeti od mržlje prema bilo kome tko nas je stvorio da nosimo svaki svoju bol do konačnog uništenja i smrti u teškim mukama.Jedno mi nije jasno:KAKO LJUDI MOGU MRZJETI NEKOGA KOGA ZAPRAVO I NE POZNAJU?Mržnja je nemoguć osjećaj prema osobama koje jednom nismo voljeli i koje u ptpunosti ne poznajemo.Kako mrziti Stvoritelja ako on uopće i postoji?Kako sanjati s očima punim suza?Kako zaboraviti crnu sadašnjost izgubljene budućnosti(BOLJE REĆI I PROŠLOSTI-koje se ne možemo ili pak ne želimo sjećati).Kako prepoznati bol u drugima?Kako nekoga zapravo upznati?Odgovor na sav pitanja:NIKAKO!Kao što žudimo za odgovorima čeznemo i za uništenjem nas samih(WE ARE KILLING OUR SELFS)Trebamo samo odraditi svoj zemaljski zadatak i zaboraviti na stvari poput nirvane.Riječima je neobjašnjiva bol zaboravljene generacije:NAS.


KO MI JE NAPISAL ONE GLUPOSTI DOLE???HM.....EXE NEBI REKLA JER NE PIŠE DAVID NEGO DAVIT,PUKLIN IMA ŽENSKU PA...OSTAJE MI LJUBEK,KAPEC I JOŠ PUNO NJIH...
- 17:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Nikad zaboravljeno

kad zvono zazvoni anđeo dobije krila...
(za jednoga kretena)
Trči šumom;trči.Što dalje odavde.To je ona!Anđeo svijetla.

Krvavi suton spušata se nad zemlju ljepote.Savršensto dotiče ljetno nebo.Mir ljubi zemlju.Osmi je dan prošao od postanka.Svijetlo je palo u zaborav onih koji postoje.Zadnja zraka sunaca najsnažnije zasvijetli i zažali što je slika dana obojana u noć.U svojoj tuzi odvoji se od Sunca i počne lutati noćnim nebom.Iznevjeriši Sunce,vrhunac Božjeg stvaranja,osuđena je da svoj sjaj nikad ne pokaže danju.Od silne tuge nebo je proplakalo i nastade prva kiša.Na zemlju siđe Sotona još neiskrvljen skrivenim zlom.Bijaše još mlad iako življaše cijelu vječnost.Sažali se nad palim svijetlom koje lutaše noćnim nebom.Još ništa on ne bijaše stvorio pa pomili zašto bi nebo noću bilo crno.Od one protjerane zrake svijetla načini zvijezdu Danicu koja se još i danas svađa sa Suncem za prevlast na nebu.Od njezinih zraka načini mjesec i sve ostale zvijezde u čitavom svemiru.Kako mu je pohlepa sve više rasla stvarao je sve više zvijezda i tako je svemir postao beskrajan.Bog je sva stvorenja prilagodio danjem svijetlu pa je Sotona stvorio djecu noći.Mjesec još i danas odražavaše Sotonine namjere.On se zakrvariše i stvore se prvi grijesi u osmom danu po postanku zemlje.Od silnog svijetla Bog stvori prekrasna stvorenja zvane Anđeli i posla ih da čuvaju zemlju neostvarenih nova-zemlju.Navečer svi Anđeli pozaspaše po svetom drveću.Sotona bijaše ljubomoran i oslabljen od stvaranja prokletog neba pa stvori samo jednog anđela zvanog Lucifer.Bijaše on jedan od onih koji su pali.Rođen u planemu noći osmog dana po postanku svijeta.Stvoren je kao petogodišnje dijete,ali iskvareniji od svih koji će ikad pasti(pasti-ovede kak bi si ko zeli,ali po mojemo fucked up mozgu oni koji su prothjerani iz raja ili tak neke).Bog na zemlji stvori najljepše stvorenje od svih.Bijaše to čovječe dijete;djevojčica.Nevino,neiskvareno stvorenje.Oko nje stvori Anđele koji je moraju čuvati kao što more čuva svoje stanovnike.Sotona otiđe u svoje Kraljestvo ako se to može tako nazvati.Na molbu svog prvostvorenog sina ostavi ga da istražuje nepoznanice ovoga svijeta.Anđeli bijaše čvrsto pozaspali od zabranjenog voće koje im je Sotona ponudio u obliku jednog od Božćjih stvorova.Jedino čovječe dijete bijaše toliko nevino i skromno da ne želješe nikakvog voća.I probudiše se ona,djete čovječe pak stade lutati ništavilom noći.I nađeše prvog prijatelja.Zmija joj se smiješiše i zavodiše je iskušavajući razne požude(od/zbog kojih mi danas patimo i ispaštamo).Djevojčica ne poznaše još takvih stvari pa sve to uzme za igru.Djevojčici bijaše rečeno da će ostati dijete sve dok ne iskusi grijeha.Zmija izgubi strpljenje nad njom i ugrizne je.Prva bol sad se osijećala na pripadniku čovječe rase(zato je mi još i danas trpimo).Ona ne shvatiše o ćemu se radilo pa iz smijeha ne brizne u plač nego primi ruku za mijesto koje je bila ugrizenai osijeti toplinu krvi na svojim usnama.Riječima se opisti ne može okus krvi u osmamom danu po postanku svijeta.Od boli probudiše se anđeli,ali muka bijaše prevelika.Njihova krivnja bi što čovječe dijete iskusi krv...Bol postaše prevelika i oni odrežeše sebi krila da je nebi vieš trpjeli.Tim činom oslobodili su se čovječe boli i osudili se na vječnu patnju jer i oni tako padoše u muke beskrajne.Od bjeline i krvi dođaše i Lucifer i popivši krv djeteta čovječeg postade besmrtan.Dijete ne počiniše grijeha nego moraše ispaštati zbog drugih naglo odraste i zvijezdano Nebo stvori joj krila i postaše Anđeo svijetla(Anđeo muke i patnje) koji zbog drugih mora da bude osuđen na muke i smrti.Bog bijaše razljučen i baci kletvu na ljude od koje mi još danas ispaštamo.Kletvu zvanu život.Svijetlost se stade rađati da otkrije morbidne Anđele kako se skrivaju u neobjašnjivom svijetu.Sotona im dade oprost i primi ih k sebi i sve to u osmoj noći po postanku svijeta...
- 12:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 28.01.2006.

TRENUTAČNO PIŠEM NEKE BAŠ FORA,ALI JE MALO DUŽE PA SE STRPITE...
Ali do onda evo neke posvećeno svima koji me znaju i onima koji me kritiziraju...

ZABORAV

Ugašeno sunce
Skriva kiša
To nebo za mene plače
Jer su anđeli zavrijedili umrijeti

Mrzim sve o tebi
Znajući da te volim
Zato samo Bogu i sebi
Sada se molim

Ljepota zaborava
Tuga teče mojim venama
Ocean žudnje
I što se nekad znalo sada je zaboravljeno
Izgovaram prokleto ime

Želim te zaboraviti
Ali to je nemoguće
Vidjela sam tvoje oči

KO ZNA OD ČEGA JE OVO TEKST:

Will you, walk me
To the edge again
Shaking, lonely, and I am drinking again
Woke up tonight and no one's here with me
I'm giving in to you

Take me under
I'm giving in to you
I'm dying tonight
I'm giving in to you
Watch me crumble
I'm giving in to you
I'm crying tonight
I'm giving in to you

Caught up, in life
Losing all my friends
Family has tried, to heal all my addictions
Tragic it seems, to be alone again
I'm giving in to you


I look forward, to dying tonight
Drinks 'till I'm myself, life's harder every day
The stress has got me
I'm giving in
Giving
Giving in, NO!

Take me under
(I'm killing all the pain)
I'm dying tonight
(i'm sick of all this pain)
Watch me crumble
(I'm killing all the pain)
I'm crying tonight

I'm giving in to you
Take me under
I'm giving in to you
I'm dying tonight
I'm giving in to you
Watch me crumble
I'm giving in to you
I'm crying tonight
I'm giving in to you
Take me under
I'm giving in to you
I'm dying tonight
I'm giving in to you


MOŽE MI REĆI KO JE OVO PITAL:ZRINKA ZAK TO RADIŠ????za dobru volju kiselih krastavaca(šala).da vidim dal znam pisati...a ko si ti???
ODGOVOR ZA EXE-A KRITIČARA:da to je system pjesma s albuma toxicity(chop suey) ali ono prije nije bila kopija chambera.tvoj blog ja ne kanim tražiti jer me ne zanima(dobro zanima me).ali ak mi nećeš dati adresu to je tvoja volja...
- 13:47 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>